Hoću li zauvijek biti okružena ljudima bez perspektive?

Pijete li upravo svoju prvu jutarnju kavu? Scrollate po društvenim mrežama, portalima i ne želite da prva jutarnja završi. Jer, uskoro treba platiti i krenuti prema uredu. Početak je mjeseca, imam krupne. Ostavit ću mu i tringet uz rečenicu: stigla plaća, možemo još dva dana tako.

Iskreno, ljepše mi je na kavi. Tu još osjećam tračak sunca i gledam te neke istinski sretne osmjehe koji, očito, s guštom idu u radni dan. Blago njima.

…to govorim već 45 godina. Moj je ured čista operativa, a možemo ga zvati i žrtvaonica vlastitih života. No, dobro, M, već je srijeda. Još malo.

Koliko ti je ovo poznato?

Nedavno sam na treningu ugostila predivnu ženu koja nije došla svojom voljom. Kaže, poslali me. Super mi je da nisam na poslu, ali…iskreno: sa mnom ne možeš ništa. Previše je to godina. Uostalom, ne da mi se razmišljati. Naporno je. (ma daj?)

To je trenutak kad moram biti racija, a ne emocija. Međutim, teško je. Kako doprijeti do rana začahurenih u komfor zoni i žrtvaonici vlastitog života?U zadnje vrijeme često čujem komentare poput: blago tebi i tom tvom poslu. Tom tvom? Okej.

Istina. Blago meni. Uživam. Zarađujem uživajući. I više nemam problem s danom u tjednu. Ne brojim koliko mi je ostalo do petka i na koji ponedjeljak pada praznik. Ne ostavljam tringelte samo prve dane u mjesecu, smijući se s kolegicama na vlastiti račun. I dalje moram puniti rasporede, ali ne bojim se koja firma ili pojedinac će stajati u njima. Jednostavno, znam da hoće. Kako sam to postigla?

Tako što sam ljude bez perspektive gledala u svojim radnim okolinama. Pila sam s njima kave. Kod svih je uvijek vrijedila identična šablona.

Sarkazam pun tuge i nezadovoljstva. Inat koji splasne čim završi kava. Nesposobnost PREUZIMANJA ODGOVORNOSTI. Sve što sam tad znala, a nisam znala ništa je…ne želim biti ovakva ja, ovakva mama, ovakva žena. To je jednostavno život bez svrhe i cilja. Plašili su me takvi ljudi. Toliko jako da sam radije birala strah od nesigurnosti nego strah od biti to.

Hoćeš li zauvijek biti okružena ljudima bez perspektive? Ti meni reci. Uvijek imaš izbor. Pa i s 45 godina.